Prošli vikend igrali smo sa Uskokom i Primorjem, sljedeće utakmice su protiv Uskoka i Primorja, a onda opet igramo protiv Uskoka i Primorja. Znam često sa kolegama pričati o sustavu natjecanja mlađih kategorija. Prvo i osnovno u čemu se većina slaže je to da je mali broj utakmica. Drugo; parovi, odnosno grupe. Znam da nema idealnog rješenja i da nema dvorana i da nema sudaca i da nema termina, ali mislim da najviše nema volje među košarkaškim djelatnicima da to postave na jedan viši nivo. Konkretno u mlađoj kadetskoj ligi nismo igrali sa : Sv. Matej, Kastav, Ri - Basket, Crikvenica, Goranin, Zamet, FSV, Pleter, Krk, Jadran, Otočac i Gospić, te Kostrena s kojom nažalost nitko nije igrao. Ukupno 13 klubova, ali smo sa Torpedom i Kvarnerom igrali po dva puta, a s Uskokom i Primorjem ćemo igrati čak tri puta.To je 15 utakmica zahvaljujući dobrom plasmanu. Neki klubovi odigrati će svega 7 ili u boljem slučaju 9 utakmica u cijeloj sezoni što je jedan od velikih razloga zašto djeca odustaju od košarke. U ovoj sezoni 23 mlađe kadetske ekipe a samo 10 juniorskih. Pametnom dosta, rekli bi stariji ljudi.
Nogometaši i rukometaši u istom godištu imaju svoja prvenstva tijekom cijele školske godine, odigraju oko tridesetak prvenstvenih utakmica od rujna do lipnja. Djeci je lakše trenirati znajući da se moraju dokazivati da mogu igrati utakmice, djeca se više razvijaju kroz utakmice, može se vidjeti pomak i napredak. Kod nas treba trenirati 10 mjeseci da bi se igralo dva mjeseca, a ekipe koje se plasiraju za daljnje natjecanje igraju ho-ruk ligu vikend - srijeda. Pa ta djeca idu u školu, kraj je školske godine, ne može se izostajati sa nastave samo tako. Ne kažem da sam u pravu, na kraju ja ne živim od košarke, već za košarku i vjerovatno mi je lako kritizirati. Ovo nije kritika prema nekome, već moje razmišljanje da se potakne na razmišljanje ljude koji rade i vole košarku za dobrobit djece i košarke.
Moj stav je da se igra prvenstvo ( liga ) jednokružno i onda podjeli u dvije jakosne skupine; u prvoj za plasman na poluzavršnicu( sa Istranima), a ostali bi činili drugu skupinu ( ligu ) i nastavili natjecanje uzvratnim utakmicama. Naravno kako smo svi u recesiji i kotizacije bi trebalo smanjiti. Klubovi poput našeg iz proračuna ne mogu platiti ni osnovne troškove, kotizaciju, registracije i liječničke preglede. Treba znati da klubovi plaćaju dvorane, imaju putne troškove, troškove zapisničkog stola itd, itd. Čelni ljudi u našoj ( riječkoj košarci ) trebali bi po mojem skromnom mišljenju pokušati naći sponzora ( sponzore ) po kojem bi liga nosila ime i koji bi participirao u kotizacijama za natjecanja, kao naprimjer u NLB ligi.
Gore navedeno je i jedan od razloga što u ligi nastupamo za KK Škrljevo, ovim putem još jednom zahvaljujem što ste nam dali priliku da sudjelujemo u ligaškim natjecanjima, jer samostalno to stvarno ne bi financijski izdržali.
1983. godine nastupio sam na kadetskom prvenstvu Hrvatske u Zadru za KK Kraljevicu kao pojačanje iz KK GV- Esperanto.
1984. godine na juniorskom prvenstvu Hrvatske u Čakovcu, GV- Esperanto pojačali su Saša Ivančević ( Crikvenica ), Jadran Popović ( Goranin - Delnice ) i Duško Miočić ( Mlaka ), a Kvarner, koji je tada bio treći iza Šibenke i Cibone, pojačao je Aramis Naglić ( Kantrida ).
Spominjem ovo jer sada nije dozvoljeno da se klubovi koji su se dalje plasirali pojačaju. U Šibeniku su svi registrirani za školu košarke Dražen Petrović, igrači su raspoređeni po svim klubovima u ligi, a na poluzavršnice i završnice ide selekcija, a ne igrači koji su osvojili naslov( ako nisam u pravu, ispravite me ). Ono što nedostaje riječkoj košarci su upravo selekcije, koje bi trenirale bar dva puta tjedno. Zanima me da li i netko od Vas ima svoje razmišljanje na ovu temu, podjelite ga s nama.
Prikaži/Sakrij komentare
Prikaši/Sakrij formu za unos
