Košarkaški klub Jelenje-Dražice

Upravo sam se vratio sa utakmice, Škrljevo - Kastav, A- 2 lige. Ništa čudno, znajući da vikendom osim što vodim kadete Škrljeva ( Jelenje - Dražice ) pogledam bar dvije utakmice kadetske ili juniorske lige. A-2 ligu osim domaćih utakmica Škrljeva uopće ne  gledam ( izuzetak utakmica Torpedo - Jadran ). Ono što želim prokomentirati je pravilo '' jednog juniora'' o kojem sam pisao u jednoj od prošlih kolumni. Tada sam rekao juniori Da ali ne dekretom već zaslugom. Škrljevo je igralo sa jednim juniorom 40 minuta, Kastav je izrotirao u isto vrijeme uz dva juniora i dva kadeta ( '95 godište ) od kojih su najmanje dvojica bili zajedno u igri, u nekim trenutcima čak i  trojica. Ne trebam spomenuti da su Kastavci utakmicu dobili kao pravi rutineri. Slobodna bacanja u završnici hladnokrvno je ubacivao 14-godišnjak. Junior Škrljeva trčao je četrdeset minuta, ubacio i 6 poena ali koje je sam izborio, a inače totalno isključen iz igre, nije mu data nikakva šansa da sudjeluje u igri, nije imao podršku suigrača ( tako je djelovalo sa tribine ). Iskrene čestitke Kastavcima, a treneru Tončiniću još posebno za imenovanje izbornikom Hrvatske  U -16 reprezentacije.

E, sad, da je meni u životu dobit' sedmicu na lotu, takav trener ne bi radio u uvijetima u kojima sada radi, a ni treneri  još nekih klubova koji imaju znanje i volju i želju, a nemaju uvijete da svoje znanje prenesu na male košarkaše. Činjenica je da se u Rijeci želi vratiti prvoligaška košarka, ali ona će teško biti ostvarena bez ovih ljudi koji mogu i znaju stvoriti košarkaše. Ljudi  koji žele bropotezno vratiti riječku košarku u prvu ligu, mislim da griješe ako ne razmišljaju o riječkoj djeci. U Rijeci ima talenata ali ih treba selekcionirati i dati mladim stručnim ljudima koji žele raditi i ne samo ih naučiti igrati košarku već naučiti da vole svoj grad i svoj kraj.  Riječku košarku treba brendirati, napraviti prepoznatljivom za svakog žitelja naše županije, a onda kad treba  doći netko sa strane, neka dođe Extra klasa a ne netko tko će se dobro uhljebiti a baš ga briga za Rijeku i riječku košarku.

Nagradno pitanje: Koliko je košarkaša iz vana ostalo živjeti u Rijeci, koliko je riječana otišlo igrati u druge klubove a da nisu dobili priliku u rodnom gradu ?

Naši najbolji kadeti i juniori i ove sezone su rasuti u nekoliko klubova, umjesto da igraju u jednom koji bi imao priliku proći poluzavršnicu i nastupiti u završnici prvenstva Hrvatske. Ne znam zašto je tako teško skupiti glave i težiti zajedničkom cilju: vratiti se na košarkašku kartu Hrvatske.   

Da je meni u životu dobit sedmicu na lotu, okupio bi trenere kojima vjerujem (mlađih kategorija), zakupio dvoranu u Čavlima najmanje 8 sati dnevno i ti treneri bi radili puno omosatno radno vrijeme, za to bili pristojno plaćeni i dobili osobno vozilo i ne brinuli o bilo čemu osim o treningu i utakmicama. Kupio bih klupski autobus za prijevoz djece sa i na treninge i utakmice. Dogovorio sa nekim od restorana ručak, odnosno večeru igračima i tu zaposlio svog kuhara koji bi pripremao zdravu hranu, a ne pizze i  hamburgere. Zaposlio čovjeka ili ljude koji bi pomagali u učenju odnosno školskim zadaćama. Imali bi i vlastitog liječnika koji bi nam bio na dispoziciji 24 sata dnevno. Treneri bi bili autonomni u radu i vezani najmanje četverogodišnjim ugovorom. Djeca ne bi plaćala članarinu ( selekcionirana ) ostali koji ne bi prošli selekciju a željeli bi ipak nastaviti plaćala bi članarinu. Organizirao bih turnire za sve selekcije jer činjenica je i to da takvoj ekipi ne bi bile edukativne utakmice lokalne lige. Košarkaški smo mali grad, a k tome i nesložni kao košarkaši. Takvo što trebalo bi se dogoditi jer će oni bolji i talentiraniji otići iz našeg grada a većina ljudi neće ni znati kad ovi uspiju da nisu priliku dobili u rodnom gradu. Pilepić, Blesić, Juričić, Vrkić, Šćepanović nisu imali prave prilike u Rijeci, a u sadašnjim klubovima ili su nositelji ili važan kotačić u igri istih. Baždarić je danas odveo Cedevitu u pobjedu u Železniku, Kus prije dva dana  sa sirenom donio pobjedu Benettonu. Nesretni Vrbanc još nije rekao sve pod obručima. Štimac i Mance još su aktivni, Štemberger preporodio Široki. Svi spomenuti su riječki dečki, mogao bi kalendar napraviti. Znači da se može kad se hoće, a hoće li se, to je pitanje.

Ispričavam se svima zbog preskakanja s teme na temu, kako su mi dolazile misli tako sam ih zapisivao. Eto nakon dužeg  vremena napisao sam kolumnu na nagovor ''PRIJATELJA''

Vaš Ćube !